Magnetna rezonanca kao metoda
Magnetna rezonanca (MRI) zasniva se na fenomenu nuklearne magnetne rezonance, pri čemu se signali protona u tkivima generišu pod dejstvom jakog statičkog magnetnog polja i radiofrekventnih impulsa. Dobijeni podaci transformišu se u visoko detaljne slike koje omogućavaju superioran prikaz mekih tkiva u odnosu na druge modalitete dijagnostike.
MRI se posebno ističe u evaluaciji:
-
centralnog nervnog sistema (detekcija demijelinizacionih lezija, tumora, vaskularnih malformacija)
-
kičmenog stuba i kičmene moždine (diskopatije, inflamatorna i tumoralna oboljenja)
-
zglobnih struktura (povrede hrskavice, meniskusa, ligamenata i tetiva)
-
abdominalnih i karličnih organa (parenhimske lezije, inflamatorni procesi, procena žučnih puteva – MRCP)
Zbog izostanka jonizujućeg zračenja, MRI se smatra zlatnim standardom u nizu kliničkih indikacija. Napredne sekvence, poput difuziono-vagane MRI (DWI), perfuzione MRI i MR spektroskopije, omogućavaju kvantifikaciju tkivnih karakteristika, procenu celularnosti i metaboličkih procesa, što MR čini nezamenljivom metodom u onkologiji i neuro-radiologiji.